Dan prvi – polazak iz Međugorja u 8 h. Još pomalo sneni i uspavani, srdačno ispraćeni krećemo na put. Neki prvi put idu na tako daleko i dugo putovanje i prvi se put odvajaju od roditelja, ali u malim srcima je puno radosnog iščekivanja i znatiželje – kako je u Sloveniji, hoće li nas dočekati snijeg, hoćemo li moći uživati u zimskim radostima…Put protječe u ugodnom ozračju, promatramo krajolik pored autoputa, zaustavljamo se povremeno radi odmora, pomalo cvokoćemo od hladnoće na hrvatsko-slovenskoj granici i konačno…u kasnim popodnevnim satima stižemo u Sloveniju…U mjestu Štore nas dočekuje Erika Hartman-vođa ovog projekta i vodi do 650 m visoke Celjske koče i istoimenog hotela koji nas ugodno iznenadi lijepim interijerom i ljubaznim osobljem. Snijega nema (temperatura je prilično visoka za ovo doba godine), ali ljubazni su domaćini za nas napravili stazu od umjetnog snijega kraj hotela na kojoj možemo uživati u zimskim radostima. Slutimo – ovdje bi nam moglo biti lijepo…Slijedi smještanje u sobe, raspakiramo stvari, peremo ručice i…na večeru. Mmm…i hrana je jako ukusna, a u društvu se nekako slađe jede…ovdje bi se zaista mogli zabaviti…Javljamo  zabrinutim roditeljima da smo stigli i idemo na spavanje( doduše, san neće brzo na oči…ipak to nije naša soba i naš omiljeni jastuk, a nema ni mame da poželi laku noć, al naviknut ćemo se…)

Dan drugi – ustajanje u 7 i 30…jutarnja higijena i brzo na doručak…nakon toga toplo se oblačimo i idemo na snježnu stazu gdje se za nas organizira sanjkanje…Na raspolaganju nam je 15 sanjki… Na početku pomalo oprezno, a zatim sve hrabrije i brže spuštamo se niz padinu…Neki koče, a neki bi da mogu još i ubrzali vožnju na sanjkama…Neki zaradiše i pokoju čvorugu, jer sanjke baš ne slušaju pa odlete u neželjenom pravcu…Padina odjekuje dječjim smijehom, dozivima, vriskom i usklicima…S nama se sanjkaju i naši nastavnici što nam je posebno zanimljivo gledati, jer ipak ne viđamo ih baš svaki dan na sanjkama…Neki uče pomalo skijati, neki to rade savršeno…Neki šetaju i razgledavaju okolicu hotela, fotografiraju se…Uživamo tako do 12 h, a zatim idemo na ručak… Nakon ručka bi trebali ići s bakljama, pješice, u procesiji do Svetine, obližnjeg mjesta , obići dvije crkve Marije Snježne, ali nas sprječava kiša, koja je počela padati…Ostajemo u hotelu, gdje nam naša animatorica i domaćin,  Alja Vrečko, priprema prezentaciju o mjestu Svetini. Kasnije uživamo u igri i slobodnim aktivnostima u Sobi za druženje… Nakon večere se još malo družimo, gledamo TV, igramo karata, šaha, golfa…I idemo na spavanje,jer sutra imamo  obilazak svetišta Brezje i Bledskog jezera…Čeka nas dug put pa moramo biti odmorni…

Dan treći – Nakon doručka krećemo prema najpoznatijem slovenskom svetištu-Brezje. Vozimo se autoputem, promatramo slovenski krajolik…Alja nam daje informacije o znamenitostima i značajnim osobama gradova pokraj kojih prolazimo…U Celju nam se priključuje još jedan autobus-članovi KLUBA MUDROSTI iz Celja (koji je i organizator ovog putovanja). Nakon dva sata vožnje stižemo u marijansko svetište Brezje , koje je 2000god.proglašeno slovenskim nacionalnim svetištem. Zadivljeni smo prekrasnom i velikom crkvom  i statuom Ivana Pavla drugog, ispred nje… Kratko se fotografiramo …Zatim slijedi misa za sve posjetitelje…Predvodi je župnik iz Celja. Misa se služi na slovenskom i hrvatskom jeziku. Uživamo u prekrasnoj unutrašnjosti crkve Marije Pomoćnice. Nakon mise odlazimo u najveći slovenski Muzej jaslica, koji se nalazi iza ove crkve. Zadivljeno razgledavamo najrazličitije jaslice iz svih dijelova svijeta, napravljene od raznovrsnih materijala. Nakon razgledavanja se okrijepimo toplim čajem i lanch-paketima i krećemo prema Bledu, najpoznatijem slovenskom turističkom odredištu. Ubrzo stižemo…Autobusom kružimo oko Bledskog jezera na čijem se središtu nalazi maleni otok s prekrasnom crkvom. Promatramo  krajolik, luksuzne vile i hotele, fotografiramo i planiramo kako ćemo kad odrastemo i zaradimo mnogo novaca sigurno doći ovdje na odmor…Čini nam se tako privlačno…Ili to samo naša animatorica Alja tako lijepo predstavi svojim poluhrvatskim-poluslovenskim jezikom…Zaustavljamo se kraj jezera…družimo s članovima KLUBA MUDROSTI…Pravimo zajedničku fotografiju…Uživamo u toplim kiflicama, koje su oni ispekli za nas…Komadiće kruha mrvimo u jezero, jer tako privlačimo labudove, kojih ima dosta u ovom prekrasnom biseru Slovenije. Krećemo polako prema hotelu-umorni, ali i ispunjeni prekrasnim predjelima i iskustvima, koje smo vidjeli i doživjeli taj dan. Na povratku se još zasladimo ogromnim krafnama u mjestu Trojane, koje je u cijeloj Sloveniji  poznato po dugogodišnjoj  tradiciji izrade ovih slastica.

Dan četvrti – U prijepodnevnim satima nemamo ništa isplanirano…Možemo se opet sanjkati, šetati, igrati, družiti…Već smo se toliko udomaćili u hotelu da imamo osjećaj da smo doputovali prije mjesec dana…I roditelji nam više toliko ne nedostaju, ni braća, ni sestre…Uživamo u druženju s prijateljima, s kojima sad dijelimo 24 sata…Doduše, nekima uživanje pomalo pokvari glavobolja ili lagana temperatura…Ipak je ovo velika nadmorska visina i čizme se nekako brzo smoče (iako na etiketi piše da su nepropusne…ah, ti trgovci…). Ali, naši su nastavnici ponijeli sa sobom malu pokretnu ljekarnu…Pa već nakon jedne ili dvije odgovarajuće tablete, tople juhice i šalice toplog čaja brzo prizdavljamo...(uostalom - tko će gubiti vrijeme na bolest ovdje…bolovat ćemo kući…). Nakon ručka ponovno krećemo na put. Idemo u grad Celje, udaljen nekih pola sata vožnje, u obilazak Doma za nezbrinutu djecu Don Bosco.  Tu provodimo cijelo popodne u igri i druženju. Imamo i misu u 17 h. Domaćini su zadivljeni našim pristojnim ponašanjem   i prekrasnim pjesmama kojima smo sudjelovali u misi. Neke smo dirnuli do suza…Ali nama je to normalno i prirodno…Mi ipak dolazimo iz kraja gdje je nedjeljni odlazak na Svetu misu nešto najnormalnije, nešto što se ne preskače…iz kraja u kojem je kršćanski odgoj duboko ukorijenjen već stoljećima… Vraćamo se u hotel na večeru…I već pomalo tužni- pa samo smo još sutra ovdje (ne kaže se uzalud Sve što je lijepo, kratko traje…)

Dan peti – Prekrasan, sunčan…Posljednji u Sloveniji…Danas imamo puno tog u planu…Bit će ovo sadržajno ispunjen dan…Nakon doručka, u 9 i 15 h, krećemo prema Celju. Slijedi obilazak Starog grada Celja. Dočekuje nas Ksenija, srdačna vodička, od koje saznajemo mnogo informacija o povijesti Celja i okolice… Vraćamo se u mašti u Srednji vijek, u vrijeme Celjskih grofova , koji su vladali ovim gradom.  Rastuženi smo tužnom ljubavnom pričom Veronike  i Fridrika drugog . Nakon obilaska Starog grada Celja, slijedi kupovina suvenira…Ipak treba nešto ponijeti za uspomenu, a i obradovati sitnicom iz Slovenije naše najmilije…Spuštamo se do grada Celja i kratko obilazimo jezgru grada bombardirani Ksenijinim informacijama…Ali mi smo već pomalo dekoncentrirani i pogled nam nekako sve češće leti prema Mc Donaldsu ( vrijeme je ručku…). Vraćamo se u hotel…Nakon ručka smo slobodni do 17 h, a tada idemo u procesiju s bakljama prema Svetini s članovima KLUBA MUDROSTI (u utorak, kad je to bilo planirano, nismo mogli zbog kiše). Nakon povratka se opraštamo od članova ovog kluba i razmjenjujemo darove. Mi dobivamo prekrasne šalice na kojima je naša zajednička fotografija, majice, knjige…A članovi KLUBA MUDROSTI od nas dobivaju prekrasne plakate, koje će izložiti u Domu Don Bosco, a koje smo s ljubavlju i zahvalnošću izrađivali zadnjih dana s našom animatoricom, Anjom. Darujemo i Knjigu uspomena u koju je svatko od nas upisao svoje dojmove i utiske s ovog putovanja i druženja. Već smo se jako sprijateljili s članovima ovog kluba, rastanak je dirljiv, zajedno smo i zapjevali pred hotelom…Ruše se jezične barijere…Pjevamo i na slovenskom i na hrvatskom i nekako se svi dobro razumijemo (osmijeh i topao stisak ruke razumljiv je na svim jezicima svijeta…). A onda – šlag na kraju: DISKO VEČER!!! Naša Alja je sve organizirala, pripremila sokove, grickalice, cd-ove s omiljenom glazbom…Dečki su joj pomogli montirati zvučnike, a mi, djevojke, smo se za to vrijeme – naravno, uređivale…Odjednom je u hotelu vladala užurbana atmosfera – plele su se pletenice, pravile kovrdže, isprobavale odjevne kombinacije, isprobavala sjajila …Dečki su nanijeli ogromne količine gela na kosu, a neki su izvukli iz kofera i bratov ili tatin (tko će znati…) miris pa su zamirisali svi hodnici hotela…Plesalo se i pjevalo u našoj Sobi za druženje do 23 h (hm…hajde dobro, do 23 i 15 h…) Mi bi i dalje, al su nastavnici smatrali da se ipak trebamo naspavati, jer nas sutra čeka dug put do kuće.

Dan šesti – Rano ustajanje, pakiranje, spremanje, doručak, vraćanje ključeva na recepciju, provjeravanje dokumenata, oproštaj s Aljom i osobljem hotela…Posljednji pogled na mjesto gdje smo proveli prekrasan odmor…I polazak na put kući…Nebo je tmurno, kao i naše raspoloženje…Ipak smo malo tužni…Ali i puni prekrasnih uspomena…Neke su pogodile i Amorove strelice pa će se ovog putovanja sjećati i po jednom posebnom osjećaju , koji ih je obuzeo…Put je nekako kraći u povratku (kažu da je uvijek tako). Klizimo autocestom A 1…Grickamo sendviče, slatkiše i grickalice, koje su nam članovi KLUBA MUDROSTI pripremili za put…Pjevamo...(Thompson je na repertoaru, naravno…) Odjednom se gasi Cd, javlja se spiker s Narodnog radija s nekim neobičnim informacijama za nas (to je ustvari naš vozač, Miro Bencun, koji čita na mikrofon obavijest koju smo mu napisali – šala je to neka, naravno – a raspoloženi je Miro spreman ispuniti baš svaku našu želju…). Drugi naš vozač , Nikica Karačić, isto zbija šale s nama ( vezano za hamburger kod Macole…)Njih dvojica su svojim pozitivizmom i dobrim raspoloženjem također uljepšali naše putovanje. Pomalo umorni, ali sretni, zadovoljni, ispunjeni jednim novim iskustvom oko 18 h stižemo u Međugorje. Tatin zagrljaj, mamin osmijeh dobrodošlice, topli zagrljaj na kolodvoru, još jedan zaljubljeni pogled upućen novoj simpatiji … putovanje završava na  najljepši mogući način!

{gallery}Foto/slovenija{/gallery}