Priča od “Sljepljenome Stanku” je počela sa prvim izdanjem knjige 1954, koju je napisao Jeff Brown. Tema priče je dječak kojega je zgnječila ploča, tako da je on postao tanak kao papirić i mogao se uvlačiti u zaključane prostorije i u uske prolaze.  Projekt “Flat Stanley “ je započeo 1994 u Kanadi, kada se jedan učitelj odlučio da pošalje glavnoga junaka knjige u koverti na drugi kraj Kanade kako bi njegov razred saznao što učesnici tamo rade. Projekt je bio tako popularan da se proširio s godinama i postao značajni dio školskog sistema na području sjeverne Amerike. Danas taj isti projekt je prešao oko 6000 škola širom svijeta i “Sljepljeni Stanko” je proputovao kroz 88 različitih država. Ovo je prvi put da Osnovna Škola Bijakovići sudjeluje u ovome projektu.

Naime naš “Sljepljeni Stanko” je stigao iz Kalifornije za učenika Josepha Dane Vasilj od njegovoga  prijatelja iz škole koju je on prethodno pohađao. Joseph je želio da uključi cijeli svoj razred kako bi pokazao prijateljima iz daleke Kalifornije što to djeca rade u Međugorju i gdje se točno Međugorje nalazi.

Učiteljica Daliborka zajedno sa Josephovom mamom se odlučile da upoznaju našu djecu sa “Sljepljenim Stankom.”

Djeca su sa velikom pažnjom slušali priču kako se točno Stanko slijepio/zgnječio, i odakle nam je on doputovao i točno kako je doputovao. Djeca su iznijela svoja razmišljanja sta bi oni radili da su tako slijepljeni, kuda bi se provlačili i čega bi se igrali. Imali su priliku da gledaju VELIKU svjetsku kartu, da bi im se pokazalo odakle je njihov novi prijatelj doputovao. Razgovarali su i davali svoje prijedloge kako pošta putuje. Ideje su bilo razno-razne, od aviona, do brodova i kamiona, ali isto od susjeda poštara kako je to iznio Leo-Tadija Ostojić. Nagađalo se koliko dana treba da se dođe do Kalifornije, točnije do Los Angelesa, pa je Joseph rekao kako njemu trebaju tri aviona da dođe do svoje stare kuće. Što djeci nije bilo tako loše kada su saznali da se na avionu može jesti a i igrati video igrice ili gledati film. Sljedeća tema je bila kako to može izgledati škola u Los Angelesu. Ruke su bile spremne u zraku od prijedloga kakve boje je fasada do toga kako učionica izgleda i koliko tobogana, klackalica i ljuljački može da stane na jedno igralište. Djeca su imala priliku da vide kako izgleda Josephova stara škola na projektoru. Najviše ih se dojmilo da njihove učionice imaju računala za djecu da se koriste sa njima tokom nastave. Zaključak je bio da je njihova škola totalno drugačija od naše. Mada je sve lijepo što sjaji, naši su se učenici složili kako je njima lijepo ovdje jer su oni u školi samo dva i pol sata dnevno, dok učenici u drugoj školi su tamo od jutra do sutra.

Kako bi projekt bio ispunjen do srži, morali smo objasniti djeci iz Amerike kako izgleda naša svakodnevnica. Šta radimo da bi se zabavili. Odakle dolazimo, po čemu smo poznati itd. Svi su počeli govoriti u isto vrijeme i u isti glas. Komentari su stizali sa svih strana. Našim mališanima je najpoznatija naša Međugorska crkva, potom brdo Ukazanja i Križevac. Kad smo upitali šta ima u Međugorju a da nema u Los Angelesu, odgovori su bili polja, hoteli, mnogo stranih ljudi, ovce i Mujini konji. Djeca su se strašno trudila da opisu njihov kraj, običaje i svakodnevne aktivnosti. Mali Patrik Dodig nas je podsjetio da je Međugorje poznato u svijetu po njegovome stricu Ivanu Dodigu, koji tako dobro igra tenis. Ostala djeca su nadodala i Marina Čilića. Pa su nastavili kako neki od njih i treniraju tenis, pa da će i oni jedan dan biti to što je poznato iz Međugorja.

Dječja mašta je buktala i zauzela jedan cijeli sat razgovora i druženja. Tijekom ovoga burnoga sata, djeca su nacrtala sta bi oni radili sa “Stankom” u Međugorju. Mnogi su crteži prikazivali kako se ide u crkvu sa “Stankom,” kako on igra nogomet, tenis i kako se penje na Križevac.

Sve dogodovštine toga dana, zajedno sa svim crtežima i slikama, šaljemo natrag u Los Angeles da djeca od tamo nauče nešto malo o nama. Čvrsto se nadamo da ćemo im biti zanimljivi, da će ocjena za naš projekt biti 5+, i da će naša škola biti zapisana među 6000 škola koje su učestvovala u ovome projektu.

Kroz igru i bujnu maštu, I. a je uspio izvući mnogo novih zaključaka, a jedan veliki i važni je da je svijet jako veliko mjesto i da se svaka država pa čak i selo razlikuju jedni od drugih na mnogo načina. Jedina zajednička stvar naše djece i djece iz Kalifornije je bila upravo to da su svi oni djeca.

Lijep pozdrav,

I. a Osnovne Škole Bijakovići

Dopisujemo se

{gallery}/dopis{/gallery}