Narodna osnovna škola u Medjugorju otvorena je 1902./1903 školske godine, kao druga po redu državna osnovna škola na području današnje općine Čitluk, odnosno Brotnja. Iz Semestralnog iskaza, o čudorednom vladanju, polasku i napretku postignutom školske godine 1902./1903., jasno se vidi da je početak rada ove prosvjetne ustanove započeo 1902. godine, a sto se može vidjeti i iz Glavnog imenika školske mladeži  "... pocam od 2. februara 1902.", koji se čuva u arhivi Osnovne škole u Bijakovićima, nasljednice Narodne osnovne škole Medjugorje iz 1902. godine. Prvi učitelj u ovoj školi bio je Grgur Stanic iz Rakitna. Te školske 1902./1903. školske godine u Osnovnu školu u Medjugorju upisalo se 96 učenika. Svi upisani učenici bili su muškarci, a upisivala su se djeca od 7-16 godina starosti. U ovoj školi nastavu su polazila djeca iz  Medjugorja, Bijakovića, Šurmanaca, Vionice, Služnja, Zvirovića, Cerna, Stubice, Dobrog Sela, Krućevica Selista, te iz još nekih udaljenijih sela, kao n. p. r. iz sela Grljevica.

Prva djevojčica upisana u ovu školu bila je Vida Pavlović (Jurina) iz Bijakovića, upisana školske 1904./1905. godine
Osnovna škola u Medjugorju započela je s radom u novosagrađenoj državnoj zgradi, upravo namijenjenoj za održavanje nastavnih aktivnosti. Školska zgrada imala je tri učionice, stan za učitelja, drvarnicu, konjušnicu i pripadajući školski vrt. Školski vrt, u to vrijeme bio je obvezan uvjet za izgradnju osnovne škole na selu. On je zamišljen kao ogledna parcela za obuku iz poljoprivredne proizvodnje za učenike i seljane.

Nakon premještaja prvog učitelja u Medjugorju Grgura Stanića 1908., za učitelja dolazi Franjo Sertić iz Travnika, a 1910./1911. njega zamjenjuju bračni par učitelja Olga i Stjepan Bicanic, koji će u medjugorskoj Osnovnoj školi ostati raditi sve do 1919./1920. godine. Te školske godine za ucitelja u Medjugorje dolaze Kornelija Becker i Marija Rizzo, a 1921./1922. Dragica Zec zamjenjuje Korneliju Becker. Bracni par Milka i Jakov Barbaric, kao učitelji radili su u medjugorskoj školi od 1922. do 1927. godine. Do Drugoga svjetskog rata u Osnovnoj školi u Medjugorju smjenjivali su se u radu  kao učitelji: Lucija i Ivan Soldo, Marija Zavila, Gertruda Gorlich, Borika Piceta, Zorka Karic, Ranka Dugonja.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Medjugorju su radili učitelji, bracni par, Dragica i Pavo Ančić, i to sve do 1946. godine.
Osnovna škola u Medugorju nastavlja s radom i nakon Drugoga svjetskog rata, a godine 1951./1952., ova škola prerasla je u šestorazrednu osnovnu školu, a 1968. počinje s radom kao potpuna osnovna-osmogodišnja skola. Godine 1979. škola se iz Medjugorja seli u Bijakoviće, jer te je godine u Bijakovićima sagrađena nova i moderna školska zgrada u akciji "Hiljadu škola u BiH".
Zbog velikog priljeva učenika za vrijeme Domovinskoga rata iz srednje Bosne i sjeveroistočne Hercegovine u Medjugorje, Osnovna škola u Bijakovicima postaje pretijesna primiti sve učenike. Stoga su djece bila primorana nastavu pohađati u tri smjene, sto je pedagoški neprimjereno i neodrživo raditi na dulje vrijeme. Zato su Općinsko vijeće iz Čitluka i mjerodavno ministarstvo za prosvjetu iz Mostara, a uz pomoc i donatora godine 2001. dogradili još jedno krilo zgrade Osnovne škole u Bijakovićima. Danas osnovnoškolci, njih oko 500, imaju sve potrebite prostorne uvjete za nesmetano praćenje nastave.

Pri OŠ Bijakovići radi i glazbeni odjel koji broji 40 učenika.
Nastava informatike, kao izbornog predmeta odvija se u moderno opremljenom kabinetu informatike.
Planirana je i dogradnja školske zgrade dvoranom za tjelesnu i zdravstvenu kulturu.